Na današnji dan (23. travnja) 1955. godine rođen je hercegovački glazbenik Martin Pero Boras. Rodio se na Hardomilju od oca Damjana i majke Jele r. Bevanda, kao deveto i najmlađe dijete u obitelji, a kao sedmi sin.
Već od malih nogu je rado išao na misu i veoma lijepo pjevao. Osnovnu školu, prva četiri razreda, pohađao je na Hardomilju, a zatim je od petog razreda išao u Ljubuški, gdje je najprije završio osnovnu, a potom i srednju strukovnu školu. U završnim razredima osnovne škole je u svom duhu osjećao „strujanje prave plime glazbenih simfonija”. Međutim, o tome nikom ništa nije govorio. Predmnijevao je da bi lako mogao biti ismijan i shvaćen kao čudak i zanesenjak koji je izgubio vezu sa stvarnim životom.
Upisao se u srednju strukovnu školu. Nakon tri godine školovanja stekao diplomu automehaničara.
Koncem godine 1977. Martin je čvrsto odlučio pohađati glazbenu akademiju, a u tome je imao i čvrstu potporu svojih prijatelja s kojima se družio još u srednjoj školi, a prije svih od Zdenka Milasa.
Profesor Boras je podučavao glazbu mnogim generacijama franjevačkih sjemeništaraca i novaka na Humcu, predavao u više škola, a uz njegovu pomoć i vodstvo djelovale su brojne glazbene sekcije u bratstvima FRAME u Hercegovini, pa tako i u Međugorju.
Posebno prepoznatljiv pečat prof. Boras ostavio je kao ravnatelj međunarodnog zbora i orkestra koji je animirao pjevanje na Međunarodnom festivalu mladih u Međugorju, te za vrijeme Molitvenoga dočeka Nove godine. Iza njega je ostala supruga i četvero djece.
U više navrata bio je vijećnik u OV Ljubuški.
U crkvi sv. Stjepana na Hardomilju je svirao na koru svoju posljednju misu na Božić 2009. Nakon toga više nije napuštao postelju. U srijedu, 13. siječnja 2010. u SK bolnici u Mostaru, nakon kratke i teške bolesti, u 55. godini života, umro nam je profesor Martin Pero Boras.
