Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, 15. kolovoza, u mostarskoj katedrali slavljeno je pet misa. Središnje misno slavlje u 20 sati na Gospinu trgu ispred katedrale predvodio je mostarsko-duvanjski biskup mons. Petar Palić u koncelebraciji s kancelarom don Antonijem Zirdumom i župnikom don Josipom Galićem. Posluživali su bogoslovi i ministranti iz katedralne Župe. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti zbor „Marija“ po ravnanjem maestra don Dragana Filipovića. Nekoliko svećenika bilo je na raspolaganju vjernicima za sakrament pomirenja.
Izvor: KTA
Biskup je u svojoj propovijedi istaknuo kako stojimo „pred Otajstvom koje na poseban način povezuje Nebo i Zemlju, Marijin život i naš život, Kristovo Uskrsnuće, ali i nadu koja je dana svakome tko Kristu pripada. U Mariji uznesenoj u nebesku slavu, Crkva ne gleda samo završetak jednoga svetog života, već vidi i ono što Bog pripravlja čovjeku koji mu se povjeri i što Kristovo Uskrsnuće znači za našu budućnost.“
Govoreći o dubokoj ukorijenjenosti pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji u hrvatskome narodu, zapitao se o razlogu te činjenice. „Nije to nastalo samo iz običaja koji se prenosi s naraštaja na naraštaj. U vremenima kada su ljudi imali malo sigurnosti na zemlji, često su upravo pred Marijom nalazili prostor u kojemu su mogli izreći svoju brigu, svoj strah i svoju nadu. Pred njezinim su slikama i oltarima molili za obitelj, za mir, za povratak svojih bližnjih i za snagu da izdrže ono što se nije moglo promijeniti. I zato se pobožnost prema Mariji toliko duboko utkala u našu vjerničku baštinu. Ona je stoljećima učila ljude da u nesigurnostima ne izgube povjerenje u Boga.“
„Marijin Magnificat danas zvuči kao proročki pogled na vlastiti život. Marija se ne zadržava na sebi; njezina radost izvire iz spoznaje da Bog ostaje vjeran, da vidi malene, da ne zaboravlja svoje obećanje i da čovjekov život može dovesti dalje nego što čovjek sam može zamisliti. I ono što je tada Marija ispjevala u Elizabetinoj kući, danas gledamo ostvareno u njezinu Uznesenju. I to je jedan od razloga zašto je ova svetkovina tako bliska čovjeku koji živi pod teretom svakodnevice. (…) U životu mnogo toga što je najvrjednije ostaje skriveno od tuđih očiju jer se prava vrijednost i vjernost najčešće ne pokazuju u velikim i izvanrednim trenutcima, nego u tihom ustrajavanju kroz dane koji nisu laki, u prihvaćanju onoga što ponekad ne možemo promijeniti, ali nadasve u pouzdanju u Boga onda kada još ne vidimo kamo nas sve to vodi.“
Govoreći o molitvi, biskup Petar je naglasio kako njezin smisao nije samo u tome da dobijemo ono što želimo. Ona „polako mijenja način na koji gledamo vlastiti život. Molitva nas uči predati Bogu ono što ne možemo sami riješiti i daje nam snagu da u onome što nam je povjereno ostanemo vjerni i ustrajni. Tek kad se to dogodi, pobožnost prema Mariji nije više samo lijepi običaj, nego postaje škola vjere.“
