Točno prije 35 godina. Uskršnje vrijeme baš kao i danas. Dok se mnoge obitelji spremaju kako bi s najdražima u blagostanju dočekali najradosniji katolički blagdan Uskrs, nisu ni slutili kako će taj dan, među ostalima, odrediti sudbinu mnogih u sljedeće četiri godine. Upravo na današnji dan, 31. ožujka 1991. godine dogodio se prvi oružani sukob u Hrvatskoj, u kojem je stradala prva žrtva domovinskog rata, Josip Jović. Sa svega 22 godine njegova žrtva postala je simbolom otpora u danima koji su uslijedili.
Josip Jović rođen je u Aržanu 21. studenog 1969. u siromašnoj obitelji. Već u kolovozu 1990. dragovoljno odlazi u Zagreb, gdje postaje pripadnikom aktivnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova. Istog mjeseca 1990. bit će postavljene i prve barikade u Kninu kao znak pobune Srba.
Nakon zauzimanja NP Plitvička jezera od strane milicajaca Milana Martića i pobunjenih Srba, te proglašenja pripajanja tzv. SAO Krajini, Ministarstvo unutarnjih poslova krenulo je s intervencijom. Pripadnici specijalne policije MUP-a Rakitje, PJP Kumrovec i Antiterorističke jedinice Lučko krenuli su u proboj i oslobađanje tog dijela. Cilj pobunjenih Srba također je bio i prekinuti sve moguće linije između sjevera i juga Hrvatske. U jutarnjim satima 31. ožujka kolona s hrvatskim specijalcima je napadnuta iz zasjede, gdje je na autobus pun redarstvenika ispaljena tromblonska mina. Srećom nitko nije stradao.
U daljnjem uzvraćanju vatre došlo je do prve hrvatske žrtve. Josip Jović, iako je nosio pancirku, pogođen je u nezaštićeni dio tijela. Iako je intervencija hitne pomoći bila brza, te uz dolazak i helikoptera, Josip je ipak preminuo. Također na strani pobunjenih Srba stradao je Rajko Vukadinović. Uhićeno je ukupno devet osoba, a među njima je bio i Goran Hadžić, kasnije osuđeni ratni zločinac.
Josip Jović pokopan je na mjesnom groblju u Aržanu uz sve vojne počasti. Nekoliko spomenika podignuto je u njegovo ime. Kao podsjetnik na žrtvu koju je podnio. Simbolično, baš na uskrsni dan.
