Prema saznanjima iz postojećih zapisa djelatnosti na izgradnji širokobriješkog vodovoda otpočele su pod franjevačkim vodstvom 20. svibnja 1930. U Ljetopisu Franjevačke gimnazije na Širokom Brijegu, vođenu za razdoblje 1919. – 1935., stoji zapisano da je 20. svibnja 1930. u širokobriješku gimnaziju došao tadašnji provincijal “u društvu sa ing. Gorlichom i jednim hidrotehničkim inženjerom iz Splita”.
U Ljetopisu također stoji da su spomenuta trojica 21. i 22. svibnja mjerili trasu budućega vodovoda od vrela Borak, kroz grad te dalje kroz Grabovinu do samostana na Širokom Brijegu.
Sama gradnja vodovoda trajala je od 1938. do 1943. Do groblja Mekovac vodovod je rađen na načelu slobodnoga pada, a do samostana, gimnazije i đačkoga doma na Širokom Brijegu voda je izbacivana uz pomoć vodovodnih crpki koje su postavljene u Grabovini, ispod groblja Mekovac.
Prvi vodovod, izgrađen od čeličnih cijevi promjera 125 mm, korišten je za opskrbu značajnijih institucija u Širokom Brijegu, a na taj vodovod nisu bila priključena kućanstva. Za opskrbu pučanstva vodom bilo je izgrađeno sedam javnih česama, od kojih se, na žalost, nijedna nije othrvala nadolazećem razdoblju modernizacije.
Gotovo sto godina kasnije, pojedina širokobriješka kućanstva i zaseoci i dalje čekaju gradsku vodu.
