Fra Grga Martić je u svojim “Zapamćenjima” ostavio vrlo slikovit opis rodne kuće u Rastovači kod Posušja. Kuća je bila skromna, pokrivena raževim snopljem, s ognjištem u sredini i guslama u kutu. Njegovo pismo i sjećanja na kuću nisu samo osobna uspomena, već i kulturno svjedočanstvo o životu hercegovačkog sela u 19. stoljeću.
Citat iz Zapamćenja: “Kuća je bila trošna, pokrivena raževim snopljem, u sredini ognjište, oko njega sinija, a u kutu gusle moga strica Rade.”
Martićev opis kuće naglašava skromnost i siromaštvo, ali i bogatstvo tradicije. Gusle i pjesme bile su snažan poticaj Martiću da kasnije piše u narodnom desetercu. Kuća je simbol kulturnog identiteta i zajedništva, a ne samo materijalnog siromaštva.
Kako fra Grgo opisuje građa kuće bila je suhozidina pokrivena raževim snopljem položenim na drvene grede. U arhitektonskom smislu kuća se sastojala od jedne jedine prostorije sa ognjištem u sredini čija je namjena bila loženje vatre, pečenje kruha te kuhanje kaše od brašna. Unutarnja čađavost krova pojačavala je izvorni dojam trošnosti kuće ali nipošto nije sprječavala obitelj da se okupi oko sinije (niskog stola) i zahvali Bogu na hrani…Gusle okačene u kutu podsjećale su strica Radu kad je vrijeme zapjevati koju junačku pjesmu.
Fra Grga Martić svojim pismom o kući ostavlja sliku skromnog hercegovačkog doma, ali i snažnog kulturnog temelja. Njegova kuća bila je izvor narodnog stvaralaštva koje je oblikovalo njegov književni rad i preporodnu misiju.
U današnja vremena fra Grgin opis hercegovačke kuće kao simbola cijele jedne geografske cjeline možemo naći u najvećoj mjeri na Risovcu u Parku prirode Blidinje. Početkom industrijalizacije hercegovačkog društva 1930-ih godina stanovništvo masovno napušta dotadašnji stočarski način života i okreće se poslovima u industrijskim postrojenjima u gradovima.
Marko Marić, mag.građ.
