Još kao dječak pokazivao je dar za pisanu riječ. Odrastao je u obitelji Martina i Vide Šimić, a zanimanje za priče, književnost i stvaranje javilo se vrlo rano. Školovanje je započeo u rodnim Drinovcima, a potom nastavio u franjevačkoj gimnaziji na Širokom Brijegu, nakon čega ga je životni i književni put vodio kroz Mostar, Vinkovce i Zagreb.
Već s petnaest godina objavio je pjesmu u časopisu Luč. Bio je to tek početak puta na kojem će postati jedan od najznačajnijih predstavnika hrvatske književne moderne.
Nije se bojao krenuti svojim putem
Šimić nije bio samo pjesnik. Bio je književni kritičar, esejist, prevoditelj i urednik, čovjek koji je želio promijeniti način na koji se književnost promatra i stvara.
Godine 1917. pokrenuo je časopis Vijavica. Zbog tadašnjih školskih pravila, koja učenicima nisu dopuštala izdavanje vlastitih javnih tiskovina, napustio je gimnaziju i posvetio se književnosti.
Kasnije je pokrenuo i časopise Juriš te Književnik, a svojim tekstovima i pjesništvom zagovarao slobodniji umjetnički izraz, odbacivanje zastarjelih formi i stvaranje nove književnosti.
Njegov put nije bio lagan. Živio je skromno, često u teškim životnim i zdravstvenim okolnostima, ali nije odustajao od pisanja i svojih uvjerenja.
„Preobraženja” – zbirka koja je ostavila trajni trag
Godine 1920. objavio je svoju jedinu za života izdanu zbirku pjesama – Preobraženja.
Zbirka s 48 pjesama smatra se jednim od ključnih djela hrvatskoga modernog pjesništva. U njoj Šimić progovara o čovjeku, ljubavi, tijelu, Bogu, smrti, siromaštvu i unutarnjem svijetu, koristeći prepoznatljiv, sažet i snažan pjesnički izraz.
Njegovo pjesništvo nije tražilo raskoš riječi. Često je upravo u jednostavnosti, kratkom stihu i tišini između riječi stvarao najveću snagu.
Šimić je bio među pjesnicima koji su hrvatsku književnost snažnije povezali s europskim modernističkim i ekspresionističkim strujanjima.
Kratak život, veliko nasljeđe
Antun Branko Šimić umro je 2. svibnja 1925. godine u Zagrebu, od tuberkuloze. Imao je samo 26 godina.
Njegov život bio je kratak, ali ono što je ostavio iza sebe nije mjerljivo godinama. Njegove pjesme, eseji i književne ideje nastavili su živjeti, a njegovo ime postalo je nezaobilazno u hrvatskoj književnosti.
Iz Drinovaca, hercegovačkog mjesta koje je nosio u svom životu i podrijetlu, potekao je pjesnik čije se djelo čita i proučava i danas.
Hercegovina je kroz povijest svijetu darovala mnogo ljudi, ali Antun Branko Šimić ostaje jedan od onih čije se nasljeđe ne čuva samo spomenikom ili obljetnicom. Čuva se riječima koje nisu izgubile svoju snagu.
Rođen u Drinovcima. Kratko živio. Veliko djelo ostavio.
18. studenoga – obljetnica rođenja Antuna Branka Šimića.
Hercegovačko srce
