Na obali Drine kod Goražda, 15. prosinca 1941. godine, završio je život pet redovnica Družbe Kćeri Božje ljubavi. Marija Jula Ivanišević, Berchmana Leidenix, Križina Bojanc, Antonija Fabijan i Bernadeta Banja ubijene su nakon što su se našle u rukama četničkih postrojbi.
Pet redovnica dolazilo je iz različitih krajeva i obiteljskih sredina – među njima bile su Hrvatice, Austrijanka i Slovenke. Ipak, danas ih se zajedno pamti pod imenom Drinske mučenice, kao simbol vjere, stradanja i ustrajnosti.
Njihova smrt dogodila se u vrijeme velikog nasilja koje je zahvatilo područje istočne Bosne. Rijeka Drina tih je mjeseci postala mjesto brojnih stradanja. Prema svjedočanstvima i zapisima iz toga vremena, u rijeku je bačeno oko 8.000 ljudi, među kojima velik broj žena i djece, mahom muslimanske vjere.
O događajima koji su se tada odvijali svjedočili su i ljudi koji su ih osobno doživjeli. Među zapisima posebno mjesto zauzimaju svjedočanstva slovenskog svećenika Franca Ksavera Meška, kao i knjiga „Dječak s Drine“ don Ante Bakovića, objavljena u Zagrebu 1996. godine. Baković je u njoj zabilježio vlastita sjećanja na Goražde i okolna mjesta te događaje kojima je kao desetogodišnji dječak bio neposredni svjedok.
Desetljećima poslije, Katolička Crkva pokrenula je postupak kojim je trebalo utvrditi okolnosti njihova stradanja. Papa Benedikt XVI. 14. siječnja 2011. godine potpisao je dekret kojim je priznato njihovo mučeništvo, čime je otvoren put prema beatifikaciji.
Svečanost proglašenja blaženima održana je 24. rujna 2011. godine u sarajevskoj dvorani Zetra. Obred je predvodio papinski izaslanik kardinal Angelo Amato, tadašnji pročelnik Kongregacije za kauze svetaca.
U svojoj propovijedi kardinal Amato istaknuo je da je stradanje pet redovnica jedna od bolnih, ali istodobno slavnih stranica povijesti Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini.
Danas, više od osam desetljeća nakon njihova stradanja, ime Drinskih mučenica ostaje povezano s Goraždem, Drinom i jednim od najtežih razdoblja ratne povijesti Bosne i Hercegovine. Njihov spomendan i mjesto stradanja podsjećaju na živote pet žena koje su, prema crkvenom procesu, svoj život položile kao svjedočanstvo vjere.
