S dubokom tugom i poštovanjem primili smo vijest o smrti Serafine Lauš, žene čije je ime postalo simbol stradanja, ali i nevjerojatne snage i dostojanstva hrvatskog naroda u Središnjoj Bosni.
U ime Koordinacije udruga domovinskog rata Hrvatskog vijeća obrane izražavamo iskrenu sućut njezinoj obitelji, prijateljima i svima koji su je poznavali i dijelili njezinu bol. Njezina životna priča ostaje trajni podsjetnik na jednu od najtežih tragedija koja je pogodila Hrvate tijekom rata u Bosni i Hercegovini.
U samo nekoliko dana lipnja 1993. godine izgubila je supruga i trojicu sinova – zarobljene i potom ubijene. Sinove Dragana, Fabijana i Miroslava, te supruga Ivu.
Sama je prošla kroz zatočeništvo, poniženje i neizrecivu bol, ali nikada nije prestala tražiti istinu i pravdu. Njezina borba bila je borba majke, ali i borba za dostojanstvo svih nevinih žrtava.
Središnja Bosna, a osobito Lašvanska dolina, proživjela je stradanja koja se po svojoj brutalnosti i razmjerima mogu usporediti s Vukovarom. Ipak, za razliku od nekih drugih mjesta stradanja, mnogi zločini nad Hrvatima u ovom području i dalje su bez pravde, bez kazne i bez istine.
Zato danas, uz odavanje počasti Serafini Lauš, postavljamo pitanja koja predugo ostaju bez odgovora:
– Kako je moguće da domaće pravosuđe, unatoč svjedočenjima i saznanjima, nije uspjelo procesuirati odgovorne za ubojstvo njezine obitelji?
– Zašto su počinitelji, za koje se godinama znalo, ostali izvan dosega pravde?
– Kako je moguće da Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, pred kojim je Serafina Lauš svjedočila, nije osigurao pravdu u ovom slučaju?
– Je li riječ o propustu, nemaru ili svjesnom zataškavanju zločina nad Hrvatima?
Ovakvi slučajevi ostavljaju duboku sumnju u vjerodostojnost pravosudnih institucija i međunarodnih mehanizama koji su trebali donijeti pravdu i pomirenje. Umjesto toga, svjedočimo bolnoj tišini i sramotnom zataškavanju.
Serafina Lauš nije dočekala pravdu. To je poraz ne samo pravosuđa, nego i društva u cjelini.
Naša je obveza da njezino ime i njezina patnja ne budu zaboravljeni. Naša je dužnost nastaviti tražiti istinu i pravdu za sve nevine žrtve, bez obzira na vrijeme koje je prošlo.
Neka njezina snaga, dostojanstvo i ustrajnost budu trajni putokaz svima nama.
Počivala u miru Božjem, stoji u priopćenju Udruge.
